François Schuiten rodio se 26. travnja 1956. u Bruxellesu u obitelji u kojoj je arhitektura puno značila.
U stripovskom ateljeu Instituta Saint-Luc susreo je Claudea Renarda s kojim je napravio dva albuma: Aux médianes de Cymbiola i Le Rail. S bratom Lucom tijekom više godina razrađuje ciklus Terres creuses. Od 1980. godine radi s Benoîtom Peetersom na seriji Opskurni gradovi koja mu je donijela svjetsku slavu. Nacrtao je ukupno 11 "službenih" albuma, ali i brojne kratke priče, monografije i spin-offove. Ti su albumi prevedeni na desetak jezika i osvojili brojne nagrade.
Pored toga, François Schuiten sudjelovao je u vizualnom koncipiranju više filmova, među kojima su Toto le héros Jaca Van Dormaela i Taxandria Raoula Servaisa. Smislio je brojna scenografska ostvarenja, a posebno se ističe kao autor divovskog paviljona Utopija koji je primio pet milijuna posjetitelja za vrijeme Svjetske izložbe u Hannoveru 2000. godine, kao i belgijskog paviljona na izložbi u Aichiju 2005.
2002. godine dobio je veliku nagradu grada Angoulêmea za životno djelo.
U stripovskom ateljeu Instituta Saint-Luc susreo je Claudea Renarda s kojim je napravio dva albuma: Aux médianes de Cymbiola i Le Rail. S bratom Lucom tijekom više godina razrađuje ciklus Terres creuses. Od 1980. godine radi s Benoîtom Peetersom na seriji Opskurni gradovi koja mu je donijela svjetsku slavu. Nacrtao je ukupno 11 "službenih" albuma, ali i brojne kratke priče, monografije i spin-offove. Ti su albumi prevedeni na desetak jezika i osvojili brojne nagrade.
Pored toga, François Schuiten sudjelovao je u vizualnom koncipiranju više filmova, među kojima su Toto le héros Jaca Van Dormaela i Taxandria Raoula Servaisa. Smislio je brojna scenografska ostvarenja, a posebno se ističe kao autor divovskog paviljona Utopija koji je primio pet milijuna posjetitelja za vrijeme Svjetske izložbe u Hannoveru 2000. godine, kao i belgijskog paviljona na izložbi u Aichiju 2005.
2002. godine dobio je veliku nagradu grada Angoulêmea za životno djelo.