Giovanni Romanini (27.12.1945. – 20.03.2020.) je talijanski strip crtač na ovim prostorima najpoznatiji kao ponajbolji učenik, suradnik i prijatelj velikog Magnusa.
Romanini je rođen u Bolonji i od ranog djetinjstva je pokazao veliki interes ali i talent za crtanjem. Prvi ozbiljni posao mu doduše nije bio u stripu nego u animaciji. Radio je na animaciji za talijanski dječji tv show Carosello koji se prikazivao na RAI televiziji 1957.-1977. Tamo je radio na likovima kao što su Solomon pirate pacioccone i Tacabanda.
Njegov otac je imao frizerski salon/brijačnicu u kojoj je mladi Gio zidove ukrasio svojim crtežima. Jedan dan je neka gospođa gledajući u crteže rekla kako poznaje crtača stripova koji traži pomoćnika. I tako je Romanini saznao da samo stotinjak metara od salona njegovog oca živi Roberto Magnus Raviola. Magnus se oduševio Giovim radom i odmah ga je poslao u Milano da upozna Bunkera. Nekoliko dana kasnije, Gio se vratio u Bolonju sa svojim prvim scenarijem za strip Kriminal, epizode naslova La vecchia bicocca (1969.). U rujnu 1970. zamjenjuje Magnusa kao tušer na Alan Fordu (#16, Ne glasajte za Notaxa). Na tušu mu se od broja 21 (Čuvaj se bombe) pridružuje Paolo Chiarini. Sveukupno je Romanini odradio tuš na 44 epizode Alana Forda, od toga na 29 epizoda koje je crtao Magnus. Sam je crtao i tuširao samo 3 epizode (#114, 121, 124). Usporedno je radio i na stripu Satanik i Družina od vješala. Godine 1973. Gio upoznaje Renza Barbierija, izdavača pretežno erotskih stripova koji mu je ponudio posao na stripu Le ceneri del Resuscitato (sudjelovao i Magnus).
S vremenom su se iz daljnje suradnje Barbierija i Romaninija pojavili erotski stripovi kao što su Wallestein (Edifumetto), Theo Kali (neki brojevi izdani 1973. i 1974. za Photometalgrafica Emiliana), Ulula (36 brojeva, 1982.-1985. za Edifumetto), Bionika (10 brojeva 1984. i 1985. za Edifumetto), Lady Domina (12 brojeva 1988. I 1989. za Edifumetto) i mnogi drugi.
Sa Magnusom je surađivao sve do njegove smrti 1996. Radivši godinama na Texovoj Dolini terora, na kraju stegnut rokovima i shrvan bolešću, Magnus jednostavno nije stigao napraviti naslovnicu za prvo izdanje, pa je po njegovoj skici naslovnicu kasnije nacrtao Romanini (on je i pomogao majstoru u samom crtanju; naprimjer, Magnus nikako nije bio zadovoljan svojim crtežima konja, smatrao je da ispadaju groteskni, te je gotovo sve konje u stripu nacrtao Romanini). Zadnji značajniji Romaninijev rad je bio onaj na stripu, Martin Mystère koji je crtao po scenariju Alfreda Castellija za Bonelli Editore.
Giovanni Romanini umro je iznenada od srčanog udara u 75. godini života.
Romanini je rođen u Bolonji i od ranog djetinjstva je pokazao veliki interes ali i talent za crtanjem. Prvi ozbiljni posao mu doduše nije bio u stripu nego u animaciji. Radio je na animaciji za talijanski dječji tv show Carosello koji se prikazivao na RAI televiziji 1957.-1977. Tamo je radio na likovima kao što su Solomon pirate pacioccone i Tacabanda.
Njegov otac je imao frizerski salon/brijačnicu u kojoj je mladi Gio zidove ukrasio svojim crtežima. Jedan dan je neka gospođa gledajući u crteže rekla kako poznaje crtača stripova koji traži pomoćnika. I tako je Romanini saznao da samo stotinjak metara od salona njegovog oca živi Roberto Magnus Raviola. Magnus se oduševio Giovim radom i odmah ga je poslao u Milano da upozna Bunkera. Nekoliko dana kasnije, Gio se vratio u Bolonju sa svojim prvim scenarijem za strip Kriminal, epizode naslova La vecchia bicocca (1969.). U rujnu 1970. zamjenjuje Magnusa kao tušer na Alan Fordu (#16, Ne glasajte za Notaxa). Na tušu mu se od broja 21 (Čuvaj se bombe) pridružuje Paolo Chiarini. Sveukupno je Romanini odradio tuš na 44 epizode Alana Forda, od toga na 29 epizoda koje je crtao Magnus. Sam je crtao i tuširao samo 3 epizode (#114, 121, 124). Usporedno je radio i na stripu Satanik i Družina od vješala. Godine 1973. Gio upoznaje Renza Barbierija, izdavača pretežno erotskih stripova koji mu je ponudio posao na stripu Le ceneri del Resuscitato (sudjelovao i Magnus).
S vremenom su se iz daljnje suradnje Barbierija i Romaninija pojavili erotski stripovi kao što su Wallestein (Edifumetto), Theo Kali (neki brojevi izdani 1973. i 1974. za Photometalgrafica Emiliana), Ulula (36 brojeva, 1982.-1985. za Edifumetto), Bionika (10 brojeva 1984. i 1985. za Edifumetto), Lady Domina (12 brojeva 1988. I 1989. za Edifumetto) i mnogi drugi.
Sa Magnusom je surađivao sve do njegove smrti 1996. Radivši godinama na Texovoj Dolini terora, na kraju stegnut rokovima i shrvan bolešću, Magnus jednostavno nije stigao napraviti naslovnicu za prvo izdanje, pa je po njegovoj skici naslovnicu kasnije nacrtao Romanini (on je i pomogao majstoru u samom crtanju; naprimjer, Magnus nikako nije bio zadovoljan svojim crtežima konja, smatrao je da ispadaju groteskni, te je gotovo sve konje u stripu nacrtao Romanini). Zadnji značajniji Romaninijev rad je bio onaj na stripu, Martin Mystère koji je crtao po scenariju Alfreda Castellija za Bonelli Editore.
Giovanni Romanini umro je iznenada od srčanog udara u 75. godini života.