Ovim stripom diktiraju okružje ludih 70-ih u Haight-Ashburyu i San Franciscu, acid, čarobne gljive, svaka egzotična biljka koja se može zarolati u džoint i ljevičarski protesti. Glavne uloge dodjeljene su: Freewheelin` Franklin – opušteni, skulirani lik. Mršav, visok, brčine, kosa svezana u rep, kaubojski šešir i čizme. Phineas T. Frakers – intelektualac, živčenjak, idealist. Zanima se za politiku i problematiku društvenog poretka. Gusta brada i kosa, naočale, nos u obliku džointa. Fat Freddy Freekowtski – blesav, smotan, vječito gladan, često ga dileri spale za robu.
Ova trojica se užasavaju bilo kakvog posla i odgovornosti, a jedina briga u životu im je kako nabaviti slijedeći gram trave ili nekoliko tripova. Ne podnose autoritete, a murju mrze više od bilo čega na svijetu. Ovdje uopće nije teško prepoznati komad nekadašnjeg naivnog hipijevskog idealizma. Naposljetku, nisu li naivnost i hipijevska ideologija (očita i kroz glasovitu, bezbroj puta ponavljanu maksimu Freewheelin` Franklina: ˝Trava će vam bolje pomoći da preživite teška vremena bez novca, nego što će vam novac pomoći da preživite teška vremena bez trave˝), zajedno sa sjajnom karakterizacijom likova i temelj svakog zapleta (i neospornog šarma) svake pustolovine braće Freak. Shelton je i više nego svjestan vremena u kojem danas živi, no braća Freak se ne mijenjaju.
U odličnoj epizodi ˝Idiots Abroad˝ (Ripp Off, 1982) braća odlaze u Kolumbiju da nabave brdo trave , no već u prvim tablama Shelton prikazuje čitatelju tadašnju aktualnu sliku Amerike, obojanu crnim humorom. Naivnost braće Freak naprosto podcrtava surovu stvarnost izvan njihovog idiličnog, narkotično- eskapističkog hipijevskog svijeta: ulične bande, otmičare aviona, bombaše, teroriste, kaotično funkcioniranje sistema koji je požderao sebe samog.
Unutar takvog formata teče sjajno vođena priča u kojoj je opori okus realnosti začinjen izuzetnim smislom za komično, za grotesku, urađena kako je Alan Moore jednom rekao - u najboljoj tradiciji Stanlia i Olia ili braće Marx. Zapravo, u tom stalnom podcrtavanju razlike između naivno-utopijskog i stvarnog (u jednoj kratkoj epizodi braća će čak odustati od trave, ali na kratko, jer je stvarnost suviše ružna), jasno se očituje razlog svevremenosti braće Freak i vitalnosti njihovog serijala čiji se uspjeh ne može uvaliti u kategorije anakronog štiva i revivala Šezdesetih. Prema nekim anketama, prosječna dob kupaca ovog stripa u Velikoj Britaniji je između petnaeste i pedesete godine, šta će reći da njihove pustolovine čita i publika koja nema nikakve veze sa subkulturom zamrlom prije 40 godina.
Površnim čitanjem braće Freak, ovaj bi se strip mogao utrpati u kategoriju pogubnog tinejdžerskog štiva, koje maloljetnike može usmjeriti prema narkomanskim obzorima. Pogrešno, reći će Shelton, jer unatoč vječnom zapletu oko trave i ostalih narkotika, riječ je prije o hipijevskoj metafori ili eskapističkom simbolu koji sugerira neke od vrijednosti boemskog svijeta braće Freak, nego o pukom reklamiranju gutanja LSD-a, žvakanja ludih gljiva ili šmrkanja kokaina. Štoviše, nastavlja Shelton, činjenica je da braća u gotovo svakoj epizodi nadrapaju zbog svojih narkotičkih navika, te da u posljednjim epizodama njihovo konzumiranje droga biva reducirano strogo na travu i neizbježno pivo. Nekadašnji narkotički trip sad je tek uvod u priču i zaplet. Jednom je Shelton izjavio da braću vidi kao stripovsku underground verziju braće Marx, te da je osnova svake epizode karikiran i slobodno interpretiran stvarni događaj iz njegova okružja. Živa istina, jer sami likovi braće su dostatni za niz eskapada i mimo formata klasične naracije. Freewheelin` Franklin kao smireni, cool tip, neurotični intelektualac i izumitelj Phineas i simpatična smotana izjelica Freddy, čija je ovisnost o hrani jača od one prema travi, nesumnjivo prizivaju u sjećanje bezbrojne stereotipe stripovske groteske, ali istovremeno nose jasan pečat osebujnosti i originalnosti.
Ova trojica se užasavaju bilo kakvog posla i odgovornosti, a jedina briga u životu im je kako nabaviti slijedeći gram trave ili nekoliko tripova. Ne podnose autoritete, a murju mrze više od bilo čega na svijetu. Ovdje uopće nije teško prepoznati komad nekadašnjeg naivnog hipijevskog idealizma. Naposljetku, nisu li naivnost i hipijevska ideologija (očita i kroz glasovitu, bezbroj puta ponavljanu maksimu Freewheelin` Franklina: ˝Trava će vam bolje pomoći da preživite teška vremena bez novca, nego što će vam novac pomoći da preživite teška vremena bez trave˝), zajedno sa sjajnom karakterizacijom likova i temelj svakog zapleta (i neospornog šarma) svake pustolovine braće Freak. Shelton je i više nego svjestan vremena u kojem danas živi, no braća Freak se ne mijenjaju.
U odličnoj epizodi ˝Idiots Abroad˝ (Ripp Off, 1982) braća odlaze u Kolumbiju da nabave brdo trave , no već u prvim tablama Shelton prikazuje čitatelju tadašnju aktualnu sliku Amerike, obojanu crnim humorom. Naivnost braće Freak naprosto podcrtava surovu stvarnost izvan njihovog idiličnog, narkotično- eskapističkog hipijevskog svijeta: ulične bande, otmičare aviona, bombaše, teroriste, kaotično funkcioniranje sistema koji je požderao sebe samog.
Unutar takvog formata teče sjajno vođena priča u kojoj je opori okus realnosti začinjen izuzetnim smislom za komično, za grotesku, urađena kako je Alan Moore jednom rekao - u najboljoj tradiciji Stanlia i Olia ili braće Marx. Zapravo, u tom stalnom podcrtavanju razlike između naivno-utopijskog i stvarnog (u jednoj kratkoj epizodi braća će čak odustati od trave, ali na kratko, jer je stvarnost suviše ružna), jasno se očituje razlog svevremenosti braće Freak i vitalnosti njihovog serijala čiji se uspjeh ne može uvaliti u kategorije anakronog štiva i revivala Šezdesetih. Prema nekim anketama, prosječna dob kupaca ovog stripa u Velikoj Britaniji je između petnaeste i pedesete godine, šta će reći da njihove pustolovine čita i publika koja nema nikakve veze sa subkulturom zamrlom prije 40 godina.
Površnim čitanjem braće Freak, ovaj bi se strip mogao utrpati u kategoriju pogubnog tinejdžerskog štiva, koje maloljetnike može usmjeriti prema narkomanskim obzorima. Pogrešno, reći će Shelton, jer unatoč vječnom zapletu oko trave i ostalih narkotika, riječ je prije o hipijevskoj metafori ili eskapističkom simbolu koji sugerira neke od vrijednosti boemskog svijeta braće Freak, nego o pukom reklamiranju gutanja LSD-a, žvakanja ludih gljiva ili šmrkanja kokaina. Štoviše, nastavlja Shelton, činjenica je da braća u gotovo svakoj epizodi nadrapaju zbog svojih narkotičkih navika, te da u posljednjim epizodama njihovo konzumiranje droga biva reducirano strogo na travu i neizbježno pivo. Nekadašnji narkotički trip sad je tek uvod u priču i zaplet. Jednom je Shelton izjavio da braću vidi kao stripovsku underground verziju braće Marx, te da je osnova svake epizode karikiran i slobodno interpretiran stvarni događaj iz njegova okružja. Živa istina, jer sami likovi braće su dostatni za niz eskapada i mimo formata klasične naracije. Freewheelin` Franklin kao smireni, cool tip, neurotični intelektualac i izumitelj Phineas i simpatična smotana izjelica Freddy, čija je ovisnost o hrani jača od one prema travi, nesumnjivo prizivaju u sjećanje bezbrojne stereotipe stripovske groteske, ali istovremeno nose jasan pečat osebujnosti i originalnosti.