Rođen 1923. u staroj talijanskoj prijestolnici Rimu. Njegova obitelj imala je kafić "Giolitti" u kojem je i naš mladi Alberto radio neko vrijeme. U ranoj mladosti, sa 16 godina (1939.) debitirao na stranicama časopisa "Il Vittorioso", a za izdavačku kuću "Ave" godinama je ilustrirao priče i fotoromane. Nakon 2. svjetskog rata u potrazi za boljom budućnošću kreće u svijet , te ga tako sudbina nosi preko oceana. Brod za Ameriku je isplovio 1. siječnja 1946. prema New Yorku, no nije mogao samo tako ostati u Americi te kreće dalje za Južnu Ameriku - odredište Argentina. U Buenos Airesu je 3 godine (od travnja 1946.) surađivao s izdavačkim kućama "Editorial Lainez" i "Columbia Hermanos".
Zatim se 1949. skrasio u SAD-u i marljivo radio westerne za izdavačku kuću "Western Publishing Company" (koja se tada zvala Dell). Autor je stripova "Indian Chief" (kako i na samo naslov govori – o kaubojima i Indijancima), "Tonto" kojeg je radio oko 6 godina (rađen prema Indijancu iz stripa Lone Ranger), "Seargant Preston" (o kanadskim Crvenim bluzama), "Gunsmoke" i "Tales of Wells Fargo". Budući da je Giolitti bio brz i sve rješavao prije rokova radio je i druge stvari za razne britanske i američke izdavačke kuće, specijale - Lord Jim, Star Trek (Gold Key comics), Boris Karloff, Twilight Zone, Zorro, Tarzan i Cisco Kid. Dobitnik je prestižne nagrade Edison za "Gulliverova putovanja" iz 1955. gdje je podijelio nagradu s Waltom Disneyem!
1960. se vratio u Italiju i osnovao Studio Giolitti: strip agenciju među čijim će se klijentima naći najveći američki, engleski, njemački i talijanski izdavači. Na vrhuncu Studio je radio proizvodeći mjesečno preko 400 stranica samo za njemački "Bastei" i imali su 30-tak crtač u Italiji (među kojim su i danas renomirani crtači Franco Saudelli, Massimo Rotundo, Roberto Diso) i 25 u Argentini (Jose Luis Salinas). Za studio će raditi mnoga velika imena u stripu, poput Giovannija Ticcija. Na njegovoj službenoj web-stranici nalazi se odličan pregled svega što je ovaj izniman strip-autor napravio.
1976. je napravio tridesetak tabli stripa Tex Willer, no prestaje zbog pretrpanosti poslom; u pitanju je bila epizoda "Staza Broncosovih" (priča "Visoravan kostura" u TX 188-189 ili LIB #17). Uskače i priču završava danas već mitski Texov autor Giovanni Ticci. Osim obvezama u Studiju, Giolitti se krajem devedesetih namjeravao posvetiti samo Texu (barem prema Bonellijevim pričama u Texoneu). 1989. radi Texone br. 2 "Zemlja bezakonja". Nakon toga radi još četiri epizode Texa, "La Mano nella roccia" (TX 357/358) i "Šerif iz Wickenburga" (SD 9/10). Giolitti se nije imao gdje predstaviti publici Jugoslavije budući da ga je Dnevnik u potpunosti preskočio, što konačna popravlja Slobodna Dalmacija u drugoj polovici devedesetih. Čekala je Giollita i karijera u Texovom staffu, no smrt ga sustiže 1993., ne stigavši dovršiti priču "Pokolj u Red Hillu" (LU 63/67), gdje ga opet nadopunjuje Ticci, kao i u slučaju s prvim njegovim uratkom.
Njegov veliki prijatelj i suradnik Giovanni Ticci rekao je o njemu: "Giolitti se ne gubi u potrazi za grafičkim rješenjima. Mislim da pustolovni strip poput westerna to ne treba. Mora biti živ, neposredan, bogat akcijom. Mora uzbuđivati dinamičnošću likova, zadovoljiti oko pravilnim doziranjem crnog i bijelog te dosljedno predstaviti ambijent. Uživajte u njegovom junačkom Divljem zapadu koji možda ne oslikava stvarnu Granicu, ali to je romantična slika o Divljem zapadu kakvu, mada znamo da je pomalo lažna, uvijek zamišljamo. So long Alberto." (iz predgovora Texoneu br. 2)
Tabla iz stripa Cisko Kid
Zatim se 1949. skrasio u SAD-u i marljivo radio westerne za izdavačku kuću "Western Publishing Company" (koja se tada zvala Dell). Autor je stripova "Indian Chief" (kako i na samo naslov govori – o kaubojima i Indijancima), "Tonto" kojeg je radio oko 6 godina (rađen prema Indijancu iz stripa Lone Ranger), "Seargant Preston" (o kanadskim Crvenim bluzama), "Gunsmoke" i "Tales of Wells Fargo". Budući da je Giolitti bio brz i sve rješavao prije rokova radio je i druge stvari za razne britanske i američke izdavačke kuće, specijale - Lord Jim, Star Trek (Gold Key comics), Boris Karloff, Twilight Zone, Zorro, Tarzan i Cisco Kid. Dobitnik je prestižne nagrade Edison za "Gulliverova putovanja" iz 1955. gdje je podijelio nagradu s Waltom Disneyem!
1960. se vratio u Italiju i osnovao Studio Giolitti: strip agenciju među čijim će se klijentima naći najveći američki, engleski, njemački i talijanski izdavači. Na vrhuncu Studio je radio proizvodeći mjesečno preko 400 stranica samo za njemački "Bastei" i imali su 30-tak crtač u Italiji (među kojim su i danas renomirani crtači Franco Saudelli, Massimo Rotundo, Roberto Diso) i 25 u Argentini (Jose Luis Salinas). Za studio će raditi mnoga velika imena u stripu, poput Giovannija Ticcija. Na njegovoj službenoj web-stranici nalazi se odličan pregled svega što je ovaj izniman strip-autor napravio.
1976. je napravio tridesetak tabli stripa Tex Willer, no prestaje zbog pretrpanosti poslom; u pitanju je bila epizoda "Staza Broncosovih" (priča "Visoravan kostura" u TX 188-189 ili LIB #17). Uskače i priču završava danas već mitski Texov autor Giovanni Ticci. Osim obvezama u Studiju, Giolitti se krajem devedesetih namjeravao posvetiti samo Texu (barem prema Bonellijevim pričama u Texoneu). 1989. radi Texone br. 2 "Zemlja bezakonja". Nakon toga radi još četiri epizode Texa, "La Mano nella roccia" (TX 357/358) i "Šerif iz Wickenburga" (SD 9/10). Giolitti se nije imao gdje predstaviti publici Jugoslavije budući da ga je Dnevnik u potpunosti preskočio, što konačna popravlja Slobodna Dalmacija u drugoj polovici devedesetih. Čekala je Giollita i karijera u Texovom staffu, no smrt ga sustiže 1993., ne stigavši dovršiti priču "Pokolj u Red Hillu" (LU 63/67), gdje ga opet nadopunjuje Ticci, kao i u slučaju s prvim njegovim uratkom.
Njegov veliki prijatelj i suradnik Giovanni Ticci rekao je o njemu: "Giolitti se ne gubi u potrazi za grafičkim rješenjima. Mislim da pustolovni strip poput westerna to ne treba. Mora biti živ, neposredan, bogat akcijom. Mora uzbuđivati dinamičnošću likova, zadovoljiti oko pravilnim doziranjem crnog i bijelog te dosljedno predstaviti ambijent. Uživajte u njegovom junačkom Divljem zapadu koji možda ne oslikava stvarnu Granicu, ali to je romantična slika o Divljem zapadu kakvu, mada znamo da je pomalo lažna, uvijek zamišljamo. So long Alberto." (iz predgovora Texoneu br. 2)
Tabla iz stripa Cisko Kid