Andreu Pasinija najbolje definiraju tri spomenute karakteristike u najavi, vječito radi s koautorima, na MM serijalu nestao je oko 2001., ne ostavivši preveliki trag, i kroz dvijetisućite prošao je kao član, sada već bivše grupe nezavisnih autora stripaške grupe „I CANI“.
Prema njegovih riječima, rođen je u Firenci nekoliko godina prije velikih poplava (?). U prvih pet godina života preselio se iz Prata u Firencu i iz Firence u Milano. Teško se je sprijateljiti s nekim kad stalno mijenjaš boravište, pa odrasta kao ekstrovertirano dijete. Nakon srednje i visoke škole, usamljenost nestaje, no u njemu se međutim razvija čudan sindrom: nešto može napraviti samo ako to napravi s nekim drugim. Završava grafičku školu 1985. i počeo živjeti i raditi ponešto od svega (radnik na fotokompoziciji, urednik, grafičar). U međuvremenu počinje raditi svoje prve korake prema nečemu što će biti početak njegove duge karijere koautora. Kaže da postoji poduži niz osoba s kojima je učinio puno više stvari nego što je učinio sam.
Njegov prvijenac izašao je 1994. u Zoni X „Onkraj vremena“, gdje zajedno s Castellijem i Lottijem, Pasini biva kreditiran kao koautor. Na redovnoj seriji MM pridružio se 1995. godine tijekom ciklusa talijanskih misterija u kojem se bavi knjiškim misterijem, odnosno "Alephom" Jorgea Luisa Borgesa, gdje je također kolaborirao s Lottijem. Potpisuju još jednu talijansku misteriju zajedno „Gospodarica zmija“. Inače, Enrico Lotti bio je prvenstveno njegov kolega dok je radio kao grafičar u “PC World Italia”. On mu je otvorio vrata profesionalnog stripa, jer mu je predložio pisanje s njim na Mystèreu. Prve tri potpisao je zajedno s njim, kao i kasniji specijalac “Posljednji koncert”. Pisali su također stripove za Interpido, Zonu X i scenarije za film i televiziju, drame za RAI i Mediaset. Njegov se daljnji idejno-scenaristički rad na Mystèreu uvijek vrtio oko koautorstva (njegovi suradnici: Berrini, Bertoli, Cappi i Lotti), pa sve do kraja nije postao punopravni član ekipe. Odradio je ukupno 21 epizodu u 16 priča, i sve one su objavljene našim prostorima. Kako smo i spomenuli ranije, najčešće u kombinaciji s drugim scenaristima (Enrico Lotti, Cappi ili Degli Ochi, Berrini, Bertoli, pa i njegov bivši profesor Mangoni).
Nešto manje od 10 godina izdržao je u kući Bonelli, te mu se posljednji specijalac objavljuje 2001. godine. Neki ljudi se jednostavno ne mogu izboriti da dođu u žižu javnosti, a tu spada i Pasini, koji skoro sve do kraja nije imao niti jednu pravu epizodu iza sebe (prva prava je MM #216 "29. veljače", da bi solo napravio i sequel u #221 "Dan koji ne postoji"). Nema nekih naročitih interesa oko odabira tema, no nekoliko ih se bavi misterijima vremena i religioznog fantizma. Poput "Hamptonovog trona“ s Berrinijem, pretprijašnju suradnju Degli Occhi u epizodi LU MM #51 "Putevi sudbine" o savijanju vremenskog tijeka, a prijašnju suradnju s Cappijem gdje su obrađivali fanatički kult MM SA #63/64 "Tražitelja Raja" u epizodi "Raj ne može čekati". Osim spomenutih epizoda iz ciklusa talijanskih misterija, tu su i epizode “Satorova zagonetka" o misteriju Satorovog kvadrata, „Carstvo Amazonki“, posveta trash kinematografiji ili „Otok mrtvih“ o slici Arnolda Böcklina, tri specijalca (Posljednji koncert, Escherov svijet i Djevojka iz torte), idr. Svoj maksimum izvuče vjerojatno tek kad mu netko pripomogne u scenariju ili izvedbi priče, a nekako se i humora kod njega i njegovih koautora rijetko može naći. Očito ima dobre ideje za ekstrakciju misterija iz svega mogućega, no potreban mu je suradnik koji će iz toga napraviti scenarij, ili obrnuto.
Od 2002. pa do 2009. član je i jedan od osnivača nezavisnog stripa "I CANI" (aka "Psi"). Prema njegovim riječima - nakon više od deset godina napornog rada na kioscima diljem Italije, napušta to i doseže blaženstvo samostalne produkcije "CANI" radovima koji se šalju poštom. Ulazak u CANI završetak je njegovih autorskih lutanja. U sklopu CANI-ja radi "La regina della jungla" (avantura bezimene junakinje na 16 stranica; tajanstvena i mračna prijetnja baca svoju sjenu na sve nas, i samo ona može to spriječiti!) i 6 albuma "Capitan Loop: Gorgo temporale" (znanstveno fantastični epski eksperimentalni strip koji prati avanture kapetana Loopa i O'Hare, zatvorenika kobnog vremenskog vrtloga.) S Marcom Ligabòm radi strip „Il ritorno del commercialista oscuro“. Čovjek je slao niz scenarija i prijedloga raznim izdavačima diljem Italije, no uglavnom neuspješno. Predložio je tri priče za Dylana Doga, odbijene. Nekoliko priča za časopis Intrepido, odbijene. Kontaktirao izdavača Xenia i ponudio im SF strip-serijal koje je preferirao bankrotirani "Bad Moon". Predložio je niz priča koja bi nacrtao netko od CANI za Linusa, odbijeno. Strip o povijesti informatike za "PC World Italia", odbijeno. Napisao i priču za Diabolika (to je bilo objavljeno, ali u neprepoznatljivom obliku, u potpunosti preuređenom od strane urednika). Uglavio se jedino u Bonelliju na Mystèreu. ;)
I CANI na okupu
Jedna zanimljivost glede teme u stripu i Pasinijeve biografije: 1994. je sudjelovao i pobijedio u literarnom natjecanju (organiziranog od strane Press Alternative) s bibliografskim esejom prijevodima poezije Lewisa Carrolla. Otuda mu valjda i inspiracija za jedna Mystèreov almanah „Opsesija velečasnog Dodgsona”, koji se bavi Lewisom Carrollom i njegovom inspiracijom za lik Doda u “Alici u Zemlji čudesa”. Što mu je možda i jedan od najkvalitetnijih uradaka na serijalu.
Popis epizoda: Al di là del tempo ZX 7a Castelli, Lotti, Pasini (1994.) Libro di sabbia, Il MM 154/155 Lotti & Pasini Morales & Grimaldi SD 20/21 Pješčana knjiga (1995.) Signora delle vipere, La MM 162/163 Lotti, Pasini & Mangoni Arduini SD 28/29 Gospodarica zmija Ultimo concerto, L' MM sp13 Bertoli, Pasini Filippucci, Alessandrini SA sp7 Posljednji koncert Macchie di Rorschach, Le MM 171 Magnoni & Pasini L. Coppola SD 37 Psihički simboli Ossessione del reverendo Dodgson, L' MM al97 Castelli & Pasini Morales & Grimaldi LIB ALM 5b Opsesija velečasnog Dodgsona Sentieri del destino, I MM 185 Degli Occhi & Pasini Arduini SA 51 Putevi sudbine Mondo di Escher, Il MM sp15 Lotti & Pasini Alessandrini MM SASP 9 Escherov svijet Cercatori dell'Eden, I MM 197/198 Cappi & Pasini Arduini SA 63/64 Raj ne može čekati Trono di Hampton, Il MM 201 Berrini & Pasini L. Coppola SA 67 Hamptonovo prijestolje Enigma del Sator, L' MM 207/208 Bertoli & Pasini Devescovi SA 72 Satorova zagonetka 29 Febbraio MM 216 Pasini Romanini MM SA 77 29. veljače Regno delle Amazzoni, Il MM 219/220 Cappi & Pasini Arduini MM SA 79 Carstvo Amazonki L'isola dei morti MM 224/225 Berrini & Pasini L. Coppola MM SA 82 Otok mrtvih Il giorno che non esisteva MM 227 Pasini Romanini MM SA 83b Sutra koje ne postoji Ragazza nella torta, La MM sp18 Pasini & Castelli Torti LU sp1 Djevojka iz torte iz (2001.)
Prema njegovih riječima, rođen je u Firenci nekoliko godina prije velikih poplava (?). U prvih pet godina života preselio se iz Prata u Firencu i iz Firence u Milano. Teško se je sprijateljiti s nekim kad stalno mijenjaš boravište, pa odrasta kao ekstrovertirano dijete. Nakon srednje i visoke škole, usamljenost nestaje, no u njemu se međutim razvija čudan sindrom: nešto može napraviti samo ako to napravi s nekim drugim. Završava grafičku školu 1985. i počeo živjeti i raditi ponešto od svega (radnik na fotokompoziciji, urednik, grafičar). U međuvremenu počinje raditi svoje prve korake prema nečemu što će biti početak njegove duge karijere koautora. Kaže da postoji poduži niz osoba s kojima je učinio puno više stvari nego što je učinio sam.
Njegov prvijenac izašao je 1994. u Zoni X „Onkraj vremena“, gdje zajedno s Castellijem i Lottijem, Pasini biva kreditiran kao koautor. Na redovnoj seriji MM pridružio se 1995. godine tijekom ciklusa talijanskih misterija u kojem se bavi knjiškim misterijem, odnosno "Alephom" Jorgea Luisa Borgesa, gdje je također kolaborirao s Lottijem. Potpisuju još jednu talijansku misteriju zajedno „Gospodarica zmija“. Inače, Enrico Lotti bio je prvenstveno njegov kolega dok je radio kao grafičar u “PC World Italia”. On mu je otvorio vrata profesionalnog stripa, jer mu je predložio pisanje s njim na Mystèreu. Prve tri potpisao je zajedno s njim, kao i kasniji specijalac “Posljednji koncert”. Pisali su također stripove za Interpido, Zonu X i scenarije za film i televiziju, drame za RAI i Mediaset. Njegov se daljnji idejno-scenaristički rad na Mystèreu uvijek vrtio oko koautorstva (njegovi suradnici: Berrini, Bertoli, Cappi i Lotti), pa sve do kraja nije postao punopravni član ekipe. Odradio je ukupno 21 epizodu u 16 priča, i sve one su objavljene našim prostorima. Kako smo i spomenuli ranije, najčešće u kombinaciji s drugim scenaristima (Enrico Lotti, Cappi ili Degli Ochi, Berrini, Bertoli, pa i njegov bivši profesor Mangoni).
Nešto manje od 10 godina izdržao je u kući Bonelli, te mu se posljednji specijalac objavljuje 2001. godine. Neki ljudi se jednostavno ne mogu izboriti da dođu u žižu javnosti, a tu spada i Pasini, koji skoro sve do kraja nije imao niti jednu pravu epizodu iza sebe (prva prava je MM #216 "29. veljače", da bi solo napravio i sequel u #221 "Dan koji ne postoji"). Nema nekih naročitih interesa oko odabira tema, no nekoliko ih se bavi misterijima vremena i religioznog fantizma. Poput "Hamptonovog trona“ s Berrinijem, pretprijašnju suradnju Degli Occhi u epizodi LU MM #51 "Putevi sudbine" o savijanju vremenskog tijeka, a prijašnju suradnju s Cappijem gdje su obrađivali fanatički kult MM SA #63/64 "Tražitelja Raja" u epizodi "Raj ne može čekati". Osim spomenutih epizoda iz ciklusa talijanskih misterija, tu su i epizode “Satorova zagonetka" o misteriju Satorovog kvadrata, „Carstvo Amazonki“, posveta trash kinematografiji ili „Otok mrtvih“ o slici Arnolda Böcklina, tri specijalca (Posljednji koncert, Escherov svijet i Djevojka iz torte), idr. Svoj maksimum izvuče vjerojatno tek kad mu netko pripomogne u scenariju ili izvedbi priče, a nekako se i humora kod njega i njegovih koautora rijetko može naći. Očito ima dobre ideje za ekstrakciju misterija iz svega mogućega, no potreban mu je suradnik koji će iz toga napraviti scenarij, ili obrnuto.
Od 2002. pa do 2009. član je i jedan od osnivača nezavisnog stripa "I CANI" (aka "Psi"). Prema njegovim riječima - nakon više od deset godina napornog rada na kioscima diljem Italije, napušta to i doseže blaženstvo samostalne produkcije "CANI" radovima koji se šalju poštom. Ulazak u CANI završetak je njegovih autorskih lutanja. U sklopu CANI-ja radi "La regina della jungla" (avantura bezimene junakinje na 16 stranica; tajanstvena i mračna prijetnja baca svoju sjenu na sve nas, i samo ona može to spriječiti!) i 6 albuma "Capitan Loop: Gorgo temporale" (znanstveno fantastični epski eksperimentalni strip koji prati avanture kapetana Loopa i O'Hare, zatvorenika kobnog vremenskog vrtloga.) S Marcom Ligabòm radi strip „Il ritorno del commercialista oscuro“. Čovjek je slao niz scenarija i prijedloga raznim izdavačima diljem Italije, no uglavnom neuspješno. Predložio je tri priče za Dylana Doga, odbijene. Nekoliko priča za časopis Intrepido, odbijene. Kontaktirao izdavača Xenia i ponudio im SF strip-serijal koje je preferirao bankrotirani "Bad Moon". Predložio je niz priča koja bi nacrtao netko od CANI za Linusa, odbijeno. Strip o povijesti informatike za "PC World Italia", odbijeno. Napisao i priču za Diabolika (to je bilo objavljeno, ali u neprepoznatljivom obliku, u potpunosti preuređenom od strane urednika). Uglavio se jedino u Bonelliju na Mystèreu. ;)
I CANI na okupu
Jedna zanimljivost glede teme u stripu i Pasinijeve biografije: 1994. je sudjelovao i pobijedio u literarnom natjecanju (organiziranog od strane Press Alternative) s bibliografskim esejom prijevodima poezije Lewisa Carrolla. Otuda mu valjda i inspiracija za jedna Mystèreov almanah „Opsesija velečasnog Dodgsona”, koji se bavi Lewisom Carrollom i njegovom inspiracijom za lik Doda u “Alici u Zemlji čudesa”. Što mu je možda i jedan od najkvalitetnijih uradaka na serijalu.
Popis epizoda: Al di là del tempo ZX 7a Castelli, Lotti, Pasini (1994.) Libro di sabbia, Il MM 154/155 Lotti & Pasini Morales & Grimaldi SD 20/21 Pješčana knjiga (1995.) Signora delle vipere, La MM 162/163 Lotti, Pasini & Mangoni Arduini SD 28/29 Gospodarica zmija Ultimo concerto, L' MM sp13 Bertoli, Pasini Filippucci, Alessandrini SA sp7 Posljednji koncert Macchie di Rorschach, Le MM 171 Magnoni & Pasini L. Coppola SD 37 Psihički simboli Ossessione del reverendo Dodgson, L' MM al97 Castelli & Pasini Morales & Grimaldi LIB ALM 5b Opsesija velečasnog Dodgsona Sentieri del destino, I MM 185 Degli Occhi & Pasini Arduini SA 51 Putevi sudbine Mondo di Escher, Il MM sp15 Lotti & Pasini Alessandrini MM SASP 9 Escherov svijet Cercatori dell'Eden, I MM 197/198 Cappi & Pasini Arduini SA 63/64 Raj ne može čekati Trono di Hampton, Il MM 201 Berrini & Pasini L. Coppola SA 67 Hamptonovo prijestolje Enigma del Sator, L' MM 207/208 Bertoli & Pasini Devescovi SA 72 Satorova zagonetka 29 Febbraio MM 216 Pasini Romanini MM SA 77 29. veljače Regno delle Amazzoni, Il MM 219/220 Cappi & Pasini Arduini MM SA 79 Carstvo Amazonki L'isola dei morti MM 224/225 Berrini & Pasini L. Coppola MM SA 82 Otok mrtvih Il giorno che non esisteva MM 227 Pasini Romanini MM SA 83b Sutra koje ne postoji Ragazza nella torta, La MM sp18 Pasini & Castelli Torti LU sp1 Djevojka iz torte iz (2001.)