It can't rain all the time...
Rođen 1. siječnja 1960., James O'Barr bio je siroče. Odgajan je po udomiteljskim obiteljima, a kao dječak najviše je bio fasciniran renesasnim kiparstvom, koje je kasnije i studirao.
1978. njegovu zaručnicu Beverly pregazio je pijani vozač kamiona. Nedugo potom O'Barr se prijavio u marince, misleći da će se tako lakše nositi s njezinim gubitkom. Dok je bio stacioniran u Njemačkoj ilustrirao je razne borbene priručnike za vojsku, a u Berlinu je počeo raditi na "Vrani", priči koju je utemeljio na osobnoj tragediji. Također, priča je bila utemeljena i na novinskom članku o ubojstvu mladog para zbog 20 dolara vrijednog zaručničkog prstena. U "Vrani" su glavni protagonist Eric Draven i njegova zaručnica ubijeni od bande kriminalaca, a Eric se uskoro vraća iz mrtvih i kreće u lov na ubojice.
Iako je moralo proći gotovo desetljeće da "Vrana" bude objavljena, a O'Barr je u međuvremenu, nakon otpusta iz marinaca, radio i razne druge poslove, njega to nije ni najmanje smetalo jer je "Vranu" napisao prvenstveno za sebe, misleći da će mu to pomoći. Nažalost, rezultat je na kraju bio suprotan. Kako je priča odmicala, O'Barrov gnjev je rastao, priča je postajala sve mračnija, stranice su bile ispunjene više bijesom nego ubojstvima, a po završetku knjige James je bio u još gorem stanju nego prije.
Tokom nekoliko desetljeća, "Vrana" je više puta objavljivana kao grafička novela, ali najpotpunije izdanje je ono posljednje iz 2010. Zbog ograničenosti broja stranica James je, dok je "Vrana" izlazila u obliku sveski, morao izbaciti neke zamisli, a za neke je smatrao da u to vrijeme još nije imao dovoljno crtačkog iskustva da ih oživi na papiru. U posljednjem izdanju je i tih dodatnih 30-ak stranica, zajedno s Jamesovim predgovorom o nastanku stripa gdje, osim tragedije koja ga je inspirirala, spominje i svoje prijateljstvo s Brandonom Leejem koji je poginuo tijekom ekranizacije stripa.
Nothing is trivial.
Nakon Leejeve smrti, O'Barr je ponovo osjetio istu bol i gnjev kao i nakon smrti zaručnice. Poželio je da nikada nije napisao „Vranu“ jer bi tada Brandon i dalje bio živ, a on ne bi ponovo bio ispunjen onom istom autodestruktivnošću protiv koje se borio već godinama. U tom predgovoru, O'Barr jasno iznosi i svoj stav da korištenje kompjutera uništava onu pravu umjetnost jer zapravo ne učiš svoj zanat ako to kompjuter radi umjesto tebe. Iako, da ne bude sve tako crno, James priznaje da kod kuće ima kompjuter. Nalazi se ispod hrpe knjiga i ilustracija, a prašnjavi monitor mu služi kao oglasna ploča na koju lijepi papiriće s obavijestima. Također, tamo se gnijezdi i lijepa hrpa pauka pa taj kompjuter ipak nije totalan gubitak prostora.
Jedno kratko vrijeme O'Barr je bio u eksperimentalnom metal bendu "Trust Obey". 1993. objavili su album "Fear and Bullets: Music to Accompany The Crow". Album je bio prodavan u paketu sa posebnim izdanjem grafičke novele "Vrana".
U vrijeme snimanja "Vrane", O'Barr je počeo raditi na post-apokaliptičnom serijalu "Gothik". Ideja za radnju je donekle bila bazirana na "Čarobnjaku iz Oza". Iako je nekoliko priča objavljeno, Jamesove obaveze oko filma "Vrane", koji je baš tada bio prikazivan u kinima, postale su prezahtjevne i on je odustao od serijala.
O'Barr je napravio i nekoliko nastavaka "Vrane". 1996. "The Crow: Dead Time", 2012. "Skinning the Wolves" i 2013. "The Crow: Curare". Osim crtanja naslovnica za mnoge druge stripove (između ostalog i poneke iz "The Crow" serijala), sudjelovao je u radu na zbirci priča "The Crow: Shattered Lives and Broken Dreams".
U siječnju 2013. O'Barr je dovršio western strip "Sundown", koji je dostupan za iPhone i iPad.
U ovom trenutku, O'Barr radi na stripu "Engines of Despair", a nedavno je objavio i da pomaže pri pisanju scenarija za remake "Vrane".
O'Barr je ujedno bio i drugi Amerikanac koji je dobio nagradu "Storyteller Award" na Međunarodnom strip festivalu koji se jednom godišnje održava u Francuskoj.
Buildings burn, people die, but real love is forever...
Rođen 1. siječnja 1960., James O'Barr bio je siroče. Odgajan je po udomiteljskim obiteljima, a kao dječak najviše je bio fasciniran renesasnim kiparstvom, koje je kasnije i studirao.
1978. njegovu zaručnicu Beverly pregazio je pijani vozač kamiona. Nedugo potom O'Barr se prijavio u marince, misleći da će se tako lakše nositi s njezinim gubitkom. Dok je bio stacioniran u Njemačkoj ilustrirao je razne borbene priručnike za vojsku, a u Berlinu je počeo raditi na "Vrani", priči koju je utemeljio na osobnoj tragediji. Također, priča je bila utemeljena i na novinskom članku o ubojstvu mladog para zbog 20 dolara vrijednog zaručničkog prstena. U "Vrani" su glavni protagonist Eric Draven i njegova zaručnica ubijeni od bande kriminalaca, a Eric se uskoro vraća iz mrtvih i kreće u lov na ubojice.
Iako je moralo proći gotovo desetljeće da "Vrana" bude objavljena, a O'Barr je u međuvremenu, nakon otpusta iz marinaca, radio i razne druge poslove, njega to nije ni najmanje smetalo jer je "Vranu" napisao prvenstveno za sebe, misleći da će mu to pomoći. Nažalost, rezultat je na kraju bio suprotan. Kako je priča odmicala, O'Barrov gnjev je rastao, priča je postajala sve mračnija, stranice su bile ispunjene više bijesom nego ubojstvima, a po završetku knjige James je bio u još gorem stanju nego prije.
Tokom nekoliko desetljeća, "Vrana" je više puta objavljivana kao grafička novela, ali najpotpunije izdanje je ono posljednje iz 2010. Zbog ograničenosti broja stranica James je, dok je "Vrana" izlazila u obliku sveski, morao izbaciti neke zamisli, a za neke je smatrao da u to vrijeme još nije imao dovoljno crtačkog iskustva da ih oživi na papiru. U posljednjem izdanju je i tih dodatnih 30-ak stranica, zajedno s Jamesovim predgovorom o nastanku stripa gdje, osim tragedije koja ga je inspirirala, spominje i svoje prijateljstvo s Brandonom Leejem koji je poginuo tijekom ekranizacije stripa.
Nothing is trivial.
Nakon Leejeve smrti, O'Barr je ponovo osjetio istu bol i gnjev kao i nakon smrti zaručnice. Poželio je da nikada nije napisao „Vranu“ jer bi tada Brandon i dalje bio živ, a on ne bi ponovo bio ispunjen onom istom autodestruktivnošću protiv koje se borio već godinama. U tom predgovoru, O'Barr jasno iznosi i svoj stav da korištenje kompjutera uništava onu pravu umjetnost jer zapravo ne učiš svoj zanat ako to kompjuter radi umjesto tebe. Iako, da ne bude sve tako crno, James priznaje da kod kuće ima kompjuter. Nalazi se ispod hrpe knjiga i ilustracija, a prašnjavi monitor mu služi kao oglasna ploča na koju lijepi papiriće s obavijestima. Također, tamo se gnijezdi i lijepa hrpa pauka pa taj kompjuter ipak nije totalan gubitak prostora.
Jedno kratko vrijeme O'Barr je bio u eksperimentalnom metal bendu "Trust Obey". 1993. objavili su album "Fear and Bullets: Music to Accompany The Crow". Album je bio prodavan u paketu sa posebnim izdanjem grafičke novele "Vrana".
U vrijeme snimanja "Vrane", O'Barr je počeo raditi na post-apokaliptičnom serijalu "Gothik". Ideja za radnju je donekle bila bazirana na "Čarobnjaku iz Oza". Iako je nekoliko priča objavljeno, Jamesove obaveze oko filma "Vrane", koji je baš tada bio prikazivan u kinima, postale su prezahtjevne i on je odustao od serijala.
O'Barr je napravio i nekoliko nastavaka "Vrane". 1996. "The Crow: Dead Time", 2012. "Skinning the Wolves" i 2013. "The Crow: Curare". Osim crtanja naslovnica za mnoge druge stripove (između ostalog i poneke iz "The Crow" serijala), sudjelovao je u radu na zbirci priča "The Crow: Shattered Lives and Broken Dreams".
U siječnju 2013. O'Barr je dovršio western strip "Sundown", koji je dostupan za iPhone i iPad.
U ovom trenutku, O'Barr radi na stripu "Engines of Despair", a nedavno je objavio i da pomaže pri pisanju scenarija za remake "Vrane".
O'Barr je ujedno bio i drugi Amerikanac koji je dobio nagradu "Storyteller Award" na Međunarodnom strip festivalu koji se jednom godišnje održava u Francuskoj.
Buildings burn, people die, but real love is forever...