Rođen 4. kolovoza 1937. u Torinu. Okušao se kao tehnički crtač, grafičar u reklamnoj industriji i ilustrator (naslovnice za ženske časopise poput Albe i Belle te Paninijeve samoljepljive sličice), a tek 1969. godine ulazi u svijet stripa. Početkom šezdesetih radi adaptaciju književnog klasika "Tri mušketira" koji nikada nije objavljen, no Sergio je dobio svoju plaću! Svoj prvi strip objavio je časopisu "Horror". U dnevnim novinama "Il Giorno" prema tekstovima Piera Carpija objavljivao serijale Brodolomci i Lancelot.
Godine 1969. ulazi u Diabolikov tim s epizodom "Zločin prema narudžbi". Na tom poznatom talijanskom strip serijalu crtao je oko dvanaest epizoda godišnje. Crta samo olovkom, ali budući da je perfekcionist, olovka mu služi za šatiranje i bojanje; i to mu kaže, oduzima puno vremena! Crta za Mondadori koncem šezdesetih (strip "Nick Cometa" – talijanski Michel Vaillant) i časopis "Corriere dei Piccoli".
1972. serijalom "Šampion" Alberta Ongara postaje suradnikom časopisa "Il giornalino". Šampion je priča o mladom sicilijanskom boksaču koji odjednom postaje detektiv, a radnja se odvija na području Torina. Tijekom rada na Il Giornalinu želio je eksperimentirati zahtjevnijim, do srži ogoljenim potezom. "Usmjeravao sam se prema čistoj liniji (ligne claire), mada još točno ne znajući što je to. Na mene s utjecali više Milton Caniff i njegovi učenici. Dakle, oni koji imaju dar sinteze: reduciranje linija, ali pojačavanje izražajnosti. Na mene su utjecali Neal Adams, Alex Toth, i Alex Raymond."
Diabolik & Eva
Godine 1977. je u strip preveo "Surpriseov put oko svijeta" Ambrogija Fogara, prema tekstu Claudija Nizzija nacrtao je policijski strip "Narednik Marlo". 1986. prema scenariju Paole Ferrarini crta serijal "Speedy Car" nadahnut filmom "Hazzard", a za Comic Art "Pam&Peter" autora Luigija Mignacca. U istom desetljeću Zaniboni radi "Reporter Blues" i "Maj Lin" za Il Giornalino. Godine 2000. nagrađen s Yellow Kid Award za svoj rad na Diaboliku.
Godine 1991. radi Texone br. 4 "Užareno olovo" (pogledajte na str. 227, 3. vinjeta, kako Zaniboni odaje počast Galepu, Bonelliju i Nizziju ). Sergio Bonelli u predgovoru Texoneu priča povijest njihovih susreta i to kako ga je odbio kod njihovog prvog susreta jer ne želi crtati konje! No godinama kasnije je omekšao jer kaže kao "promatrao sam u međuvremenu pokrete konja iz konjušnice u susjedstvu i poslije 15 godina postao spreman za Divlji zapad." Ipak je odabrao scenarij po mjeri, gradski western, bez prerija, Indijanaca i konjanika. Njegov sin Paolo Zaniboni također je strip crtač!
Rekli su o autoru... "Bez obzira na uzajamni utjecaj ili srodstvo, Diabolika i Zanibonija povezuju učenje, strast i težnja savršenstvu. Prvi besprijekorno pljačka, drugi besprijekorno crta."
Godine 1969. ulazi u Diabolikov tim s epizodom "Zločin prema narudžbi". Na tom poznatom talijanskom strip serijalu crtao je oko dvanaest epizoda godišnje. Crta samo olovkom, ali budući da je perfekcionist, olovka mu služi za šatiranje i bojanje; i to mu kaže, oduzima puno vremena! Crta za Mondadori koncem šezdesetih (strip "Nick Cometa" – talijanski Michel Vaillant) i časopis "Corriere dei Piccoli".
1972. serijalom "Šampion" Alberta Ongara postaje suradnikom časopisa "Il giornalino". Šampion je priča o mladom sicilijanskom boksaču koji odjednom postaje detektiv, a radnja se odvija na području Torina. Tijekom rada na Il Giornalinu želio je eksperimentirati zahtjevnijim, do srži ogoljenim potezom. "Usmjeravao sam se prema čistoj liniji (ligne claire), mada još točno ne znajući što je to. Na mene s utjecali više Milton Caniff i njegovi učenici. Dakle, oni koji imaju dar sinteze: reduciranje linija, ali pojačavanje izražajnosti. Na mene su utjecali Neal Adams, Alex Toth, i Alex Raymond."
Diabolik & Eva
Godine 1977. je u strip preveo "Surpriseov put oko svijeta" Ambrogija Fogara, prema tekstu Claudija Nizzija nacrtao je policijski strip "Narednik Marlo". 1986. prema scenariju Paole Ferrarini crta serijal "Speedy Car" nadahnut filmom "Hazzard", a za Comic Art "Pam&Peter" autora Luigija Mignacca. U istom desetljeću Zaniboni radi "Reporter Blues" i "Maj Lin" za Il Giornalino. Godine 2000. nagrađen s Yellow Kid Award za svoj rad na Diaboliku.
Godine 1991. radi Texone br. 4 "Užareno olovo" (pogledajte na str. 227, 3. vinjeta, kako Zaniboni odaje počast Galepu, Bonelliju i Nizziju ). Sergio Bonelli u predgovoru Texoneu priča povijest njihovih susreta i to kako ga je odbio kod njihovog prvog susreta jer ne želi crtati konje! No godinama kasnije je omekšao jer kaže kao "promatrao sam u međuvremenu pokrete konja iz konjušnice u susjedstvu i poslije 15 godina postao spreman za Divlji zapad." Ipak je odabrao scenarij po mjeri, gradski western, bez prerija, Indijanaca i konjanika. Njegov sin Paolo Zaniboni također je strip crtač!
Rekli su o autoru... "Bez obzira na uzajamni utjecaj ili srodstvo, Diabolika i Zanibonija povezuju učenje, strast i težnja savršenstvu. Prvi besprijekorno pljačka, drugi besprijekorno crta."